Nedaleko od Zadra, prema Viru, smješten je čarobni gradić Nin. Šetajući uskim uličicama pored starih kućica sve više smo opažali neizmjernu vrijednost koju ima, koliku zaista bogatu prošlost posjeduje, a čiji dašak još uvijek živi i obavija ovaj grad. Maleni otok u lagunarnom okruženju povezan je sa kopnom sa dva kamena mosta. Okružen vodom bio je dobra utvrda tokom svoje historije, duge čak i preko 3000 godina.

Ostaci stare kapije na kojoj se vijorila Hrvatska zastava bili su kao prolaz ka prošlosti, ka ostacima njegovih prijašnjih civilizacija. Veseli domaćini a i radoznali stranci uljepšavali su samu sliku grada. Zrakom se prožimalo veselje i smijeh. Macika kao stari znalac upijajući mirise je pokušavala dokučiti kakvu prošlost kriju te stare građevine.

U samoj jezgri grada nalazi se poznata crkva, nekadašnja katedrala, crkva sv. Anselma a nekoliko metara od nje kao zasebna građevina i zvonik urađen od klesanog kamena visok oko 19 metara. Na strani zvonika na crkvu se naslanja pobočna kapela svete Marcele, zvane Gospa od Zečeva. Sa druge strane crkve se nalazi spomenik, brončani kip Grgura Ninskog, uz koji se veže narodno vjerovanje da će se onome ko mu dodirne palac ispuniti želje. Noga na kipu je vidno izlizana, pa pretpostavljamo da ljudi vjeruju u starinske predaje te se nadaju ispunjenju svojh želja.

Nedaleko od ove crkve nalazi se crkva sv. Križa, koja je poznata kao najmanja katedrala na svijetu, a i koja je ujedno i najpoznatiji ninski građevni spomenik. Ono što je karakteristično za ovu crkvu jeste da je u periodu svoje gradnje služila kao sunčev sat i kalendar, jer se u njoj dešava jedinstveni festival sunca i svjetlosti. Zbog prikazivanja magične igre sunca, svjetla i sjene unutar crkve neki je uspoređuju sa Stonehengeom. Izgrađena je na ostacima antičkih kuća čiji su ostaci i danas vidljivi. Oko crkve je otkriveno mnogo srednjovjekovnih grobova.

Ne napravismo puno koraka šetajući kroz grad i ubrzo dolazimo do još jedne atraktivne građevine, tačnije do ostataka najvećeg Rimskog hrama na hrvatskoj obali Jadrana iz 1. st po Kristu. Prošetasmo se kroz Forum te naiđosmo na klupe u hladu, da malo odmorimo. Dok smo mi odmarali Macika je neumorno istraživala hram. Čak ni vrućina je nije spriječila u svom naumu da istraži to područje.

Polahko smo obilazili dio po dio, ulicu po ulicu a sunce je postajalo sve jače i jače.
Svega u jednom gradu samo hlada skoro nigdje. Obiđosmo sve uličice pa odlučismo malo da se rashladimo na poznatoj Kraljičinoj plaži odmah uz grad Nin.

Po povratku do auta naiđosmo na spomenik knezu Branimiru, koji zauzima osobito važno mjesto u historiji ne samo Nina, nego i cijele Hrvatske. Nin je kolijevka hrvatske državnosti, a knez Branimir je zaslužan za priznanje hrvatske države od strane pape Ivana VIII. Nakon priznanja Hrvatske kao zakonite zemlje 879 god Nin postaje njezino sjedište. Kao podsjetnik na to i kao čuvar grada ponosno stoji četiri metra visok kip kneza Branimira.

Autom dođosmo blizu Kraljičine plaže, te se brzo presvukosmo i uputismo ka njoj. S jedne strane močvara koja se uskim kanalima spaja sa morem, a s druge pješčane plaže i čisto more a na kraju fenomenalni pogled na Velebit. Ovaj kraj privlačio je turiste iz cijelog svijeta.
Naziv Kraljičina plaža je povezano s legendom. Naime, za vrijeme boravka u Ninu prvi hrvatski kralj Tomislav, posmatrajući s kraljicom nezaboravne izlaske sunca s pogledom na planinu Velebit od kojeg zastaje dah, uživao je u rijetkim opuštenim trenucima. Obiteljske trenutke na plaži provodili su upravo ovdje, gdje je Jelena otkrila i blagodati ljekovitog blata.

Napravismo maci hlada a mi na kupanje. Ubrzo se i Macika nađe u vodi sa nama jer je bilo mirno more, kao idealno za nju. Kada smo se dobro rashladili a već i malo zahladnilo odlučismo da prohodamo kroz močvaru preko njenih mostića. Šetkajući se tako opazismo ljude koji su se mazali blatom. Prizor nas nasmija ali i vrati nazad u sretno djetinjstvo. Odlučismo i mi malo poigrati se tu, te uvaljasmo se u to crno blato pomalo neugodnog mirisa. Imali smo osjećaj kao da je živo blato jer ulazeći u močvaru propadali smo i do kukova, te jedva se izvlačili iz njega, kao da nas čvrsto veže za sebe da ga ne ostavimo. Naravno Maciku nismo mazali ali ona nas je čudno posmatrala. Kažu da je blato ljekovito i da organizuju i seanse u tom blatu. Miris tog blata nismo mogli izaprati i ukloniti pa čini nam se i par dana nakon ovog kupanja.

Tako neprimjetno dođe vrijeme za povratak kući. Macika nas je dugo njuškala i pokušavala razaznati kakve smo to sve mirise ponijeli sa sobom.

Ali ipak to nije bilo sve. Prije nego što napustismo Nin morali smo zastati i kod crkve sv. Nikole, koja se tačnije nalazila u polju Prahulje. U Ninu se, prema narodnoj, predaji krunilo sedam kraljeva, a svaki je okrunjeni vladar s pratnjom dojahao do crkve sv. Nikole i upravo tu se predstavio narodu s uvijek istim simboličnim ritualom - mačem bi s tog humka zasjekao na sve četiri strane svijeta. Od obližnjeg parkinga proteže se drveni putić koji vodi do jednog uzvisenja na livadi obrasloj travom, kojoj je sunce poklonilo žučkastu boju, a na kojem se nalazi crkvica. Pred samu crkvu put se račva na dvije strane kao da grli crkvicu, tako da i posjetiocima nudi mogućnost da je obiđu sa svih strana. Sve troje pronađosmo hlad u njenoj sjeni te odmorismo osluškujući najljepšu pjesmu cvrčaka i diveći se tišini i ljepoti tog kraja. Upravo na ovom mjestu možete doživjeti nezaboravne zalaske sunca. Ipak kratko odmor traje već počeše drugi posjetioci dolaziti pa lagano uputismo se ka autu i time okončasmo posjetu ovom idiličnom gradiću.

Nin je savršeno mjesto za odmor, naročito za obitelji sa malom djecom. Dugačak plićak je idealan za dječiju igru i usvajanje prvih plivačkih zamaha, mjesto gdje djeca mogu se osloboditi u vodi a roditelji to bezbrižno posmatrati sa okolne plaže. Ukoliko želite da isprobate rehabilitaciju blatom ovdje imate priliku isprobati i to, kako na svoju ruku tako i uz organizovane medicinske tretmane pod nadzorom liječnika i fizioterapeuta. Nin jeste mali grad ali nudi ogromno prirodno i historijsko bogatstvo svim posjetiocima.

#Triofantastiko?