BosanskiEnglishDeutschItalianoРусский

UTVRDA NUTJAK

Da li ste ikad poželjeli da se vratite u 15 st. kada je poljički vojvoda Žarko Dražojević naredio izgradnju utvrde i da dobijete pravu sliku života u to doba? Mi smo posjetili malo mjesto smješteno na liticama ispod kojih se nalazi kanjon prelijepe Cetine. Malo mjesto nizvodno od Trilja krije ostatke tvrđave Nutjak koja je napravljena davno, u 15 st . Ako se gleda s prozara tvrđave pogled se pruža prema Cetini i njenom kanjonu, a u daljini se vidi veličanstveno Biokovo. Skrenuvši s glavne ceste na makadam, brzo stigosmo na odredište te ostavismo automobil i krenusmo dalje pješke. Po koje drvo, kamenja na pretek s malo trave i mnogo mirisnog bilja stvarali su nam osjećaj kao da je rijetko kad noga tu kročila a kamo li da je na tom mjestu nastala jedna tvrđava. Udaljena od civilizacije, dovoljno da se ne čuje svakodnevna buka, doprinijela je da čujemo ptice i vjetrić koji se vihorio oko nas. Ubrzo dolazimo do ostataka tvrđave. Macika se osjećala kao na domaćem terenu, valjalo je sve i jednu rupu istražiti, sve i jedan kamen onjušiti a nas dvoje smo sjeli na rub ruševina tvrđave i gledali u daljinu. Nakom kratkog odmora počeli smo za Macikom da obilazimo ruševine. Spojene prostorije koje su se nadovezivale jedna na drugu, stepenasto su se spuštale ka rijeci. Macika bi sad izvirila na jednom kraju te samo bismo čuli kako protrči blizu nas te se oglasi sa druge strane tvrđave. Vidno zadovoljna njuškala je okolinu te se skrivala od nas, kao da nam želi reći da je našla idealnu lokaciju za igranje skrivača. Obiđosmo utvrdu te krenusmo prema autu a Macika nije htjela da idemo, nego se s pola puta okrenula i pobjegla nazad na jedno malo drvo pored tvrđave i gledala u daljinu prema Biokovu. Malo smo se igrali s njom, ali uvidjevši da se vrijeme kvari morali smo požuriti ka autu, da ne pokisnemo. Ali kao iskusne skitnice nismo mogli odoliti kada smo ugledali da ima u blizini vidikovac, te smo skrenuli ka njemu. Visoki kanjon Cetine te mirna voda poput ogledala na kojem se oslikavao svaki okolni kamen, a u daljini Biokovo koje se izdizalo iza kanjona, baš je magičan prizor. Upijali smo tu ljepotu da bismo kako ono kažu napunili još malo baterije prije odlaska kući. Kišica je počela da sipi a i mi krenusmo prema autu. Na svega par koraka do auta pljusak nas uhvati. Mokri ali zadovoljni krenusmo nazad kući.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram