BosanskiEnglishDeutschItalianoРусский

STAZOM MOSORSKIH VRHOVA

Pretražujući po internetu planinarske staze Mosora, naletismo na podatke o Mosorskom planinarskom putu. Mosorski planinarski put povezuje značajnije vrhove Mosora, a dio je sveobuhvatnog puta Via Dinarica koja vodi duž cijelog Dinarskog gorja od Slovenije na sjeveru do Albanije na jugu. Mosorski planinarski put vodi preko deset kontrolnih tačaka prelijepog grebena Mosora, a u ukupnoj dužini od 38 km. Ljepotu Mosora pored kraškog reljefa obogaćuje i divan pogled prema moru i otocima, na urbana područja - Split, Solin, Trogir, Kaštela, Omiš - na obalne planine poput Biokova i Omiške Dinare ili prema unutrašnjosti na planine poput Dinare, Troglava, Kamešnice i Čvrsnice. Odlučismo da ovaj put pređemo Mosorski planinarski put i obiđemo svih deset njegovih najviših vrhova.
Navečer smo se spakovali i sa nestrpljenjem čekali jutro da krenemo na put. Jutro je bilo obećavajuće, sunčane zrake su obasjavale Split dok je prohladan vjetar lagano puhao. Praznik je u Hrvatskoj "Svi Sveti" pa je reduciran prijevoz autobusom. Da ne bismo gubili vrijeme u čekanju prijevoza, jer tek oko 10h iz Kaštela imamo polazak za Solin, odakle moramo dalje za Klis Grlo (360 m/nv), odlučismo da pjehe dođemo na početak Mosorskog planinarskog puta. Nakon dvanaestak kilometara došli smo u zaseok Mihovilovići, odakle idemo dalje planinarskom stazom. Vjetar se smirio, dok je sunce počelo grijati kao da je ljetni dan u pitanju. Nakratko hodajući došli smo do prelijepog vidikovca gdje smo odlučili odmoriti se i doručkovati. Uživali smo u suncu koje nam je obasjavalo lice, te smo upijali prve iskre radosti i zadovoljstva. Krenusmo dalje nešto sporijim korakom, dok nas je Macika radosno pratila skakućući s kamena na kamen, hvatajući insekte i znatiželjno ispitujući rupe u škrapama na stazi. Bez obzira što su škrape zahtijevniji teren za hodanje, jer se moraš dodatno koncentrisati na svaki korak, uspijevamo uživati u svom vidokrugu. Došli smo na prvu kontrolnu tačku - vrh Debelo brdo (1044 m/nv). Kratko smo se slikali, malo razgovarali sa planinarima koji su odmarali na vrhu kad smo došli, te nastavili dalje svojim putem. Markacije koje su se nizale jedna za drugom kao da su dodatno uljepšavale stazu. Preko Plišivca (1053 m/nv), uz blage uspone i silaske, stigosmo do naredne kontrolne tačke - vrh Kunjevod (1082 m/nv). U nastavku šetnje po mosorskoj grebenskoj stazi uspon postaje lakši i pitomiji. Došli smo na raskrsnicu gdje je jedna staza vodila za vrh Ljubljan (treću kontrolnu tačku), druga staza za planinarsko sklonište Ljubljan, a treća za dom Umberto Girometta, Lugarnicu i Gornje Sitno. Pošto je sunce polahko zalazilo odlučili smo da prvu noć prenoćimo u planinarskom skloništu Ljubljan (1080 m/nv). Nadograđeni kontejner je bio zaista ugodno utočište, gdje se čovjek može odmoriti i uživati u prijatnom okruženju. Dokaz tome jeste to da smo tu noć spavali nekih petnaestak sati. Jutro kao da nikad neće doći, odužila se itekako noć. Iako je noć započela zvjezdanim nebom, u toku noći se vrijeme pogoršalo, pa je počelo kišiti. Ujutru nas je dočekalo iznenađenje - magla svuda oko nas, kišica rominja ali je nevjerovatno toplo napolju. Doručkovasmo, navukosmo kabanice i krenusmo ka domu Umberto Girometta. Nažalost, vrijeme nam nije išlo u prilog pa smo morali odustati od daljnje šetnje mosorskim grebenom. Čim smo se udaljili od skloništa kiša je prestala. Znajući da je Mosor najbolje markirana planina koju smo do sada obišli, a i imajući kod sebe dodatne karte za orijentaciju, ni magla nam nije predstavljala problem. Iako je bio klizav teren zbog kiše, bila je to ugodna šetnja do doma. Na domu se okrijepismo uz razgovor sa ljubaznim domarom Špirom kao i drugim planinarima. Pošto tek popodne imamo autobus nazad za Split, odlučili smo pješke krenuti dalje. Na putu za Gornje Sitno magla se razišla, a kiše tamo uopće nije ni bilo. Topao dan bez kiše nam je uljepšao povratak kući. Kroz Gornje Sitno, Srinjine, Žrnovnicu, Korešnicu, Kučine, Mravince spustismo se u Solin, gdje napokon dočekasmo autobus i zadovoljni vratismo se kući. Iako nismo uspjeli preći Mosorski planinarski put kako smo planirali, upoznali smo nove predjele Mosora, nove planinare i na taj način ipak prelijepo proveli odmor i napunili baterije za nove poduhvate koji nas čekaju. Staza je zaista prekrasna i prvom prilikom ćemo se ponovo zaputiti u ovu nedovršenu avanturu. Ako vas ikada put nanese u Split, otiđite na Mosor, nećete zaista požaliti.

#triofantastiko
#macikinepustolovine

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram