Ovaj put odlučili smo posjetiti mjesto čija prošlost seže u davnu 1444 god. kada je prvi put na papiru i spomenut Počitelj. Hodali smo satima i uživali, a Macika je njuškala svaki kamen, svaku rupu. I ona je željela kao i mi da maksimalno osjeti duh Počitelja. Sjedivši na zadnjem spratu Počiteljske tvrđave gledali smo kompleks utvrđenog grada - Počitelja. Uske kamene ulice koje su bile uklizane stopalima višegodišnjih šetnji mnogobrojnih turista, vijugale su se među kamenim kućama pokrivenim kamenim pločama. Svu tu predivnu kamenu infrastrukturu je grlila bujna i raskošna vegetacija. Ne postoji ljepši i opušteniji ambijent koji nas navodi i na maštanje kao što je to cvrkut ptica i cvrčaka, koji je nadglasao počiteljsku tišinu. Ponekad bi se čuo i glas radoznalih turista koji su kao i mi došli da uživaju u ljepoti ovog malog a historijom bogatog starog grada. Stare kapije su davale poseban dašak prošlosti cjelokupnom kompleksu. Kao da je grad zapeo u vremenu. Posmatrali smo i Neretvu koja pored Počitelja mirno teče i maštali kako su mnogi ljudi tu vodili idiličan život, daleko od ludosti s kojima danas živimo.
Ako već niste bili u Počitelju preporučujemo da obiđete pored Počiteljske tvrđave i Sahat kulu, kuću Gavrankapetanovića, Šišman Ibrahim-pašinu ili Hadži Alijinu džamiju a kada prođete kroz veliku kapiju na ulazu dočekat će vas iskreni osmijesi ljubaznih teta koje prodaju suvenire. Pored prelijepih uspomena da ponesete i neki predmet koji će vas uvijek podsjećati na predivne trenutke koje ste proveli ovdje.
#Triofantastiko