Malo je maca koje imaju priliku da planinare, a kamo li da nižu značajnije uspjehe. Ali ovo je jedna veoma neobična maca zvana Macika. Njenu volju za planinarenjem smo otkrili kada je bila još mala. Njena prva posjeta planini prošla je sa velikom dozom radosti. Skakutala je kao zečić i trčkarala je naokolo. Upoznavši Vlašić bila je presretna i tada smo shvatili da je više od obične mačke. Nije htjela biti u gradu već je željela na planinu i da se upusti u nove avanture. Da bismo provjerili koliko joj prija planinarenje i kako će se ponašati, da li će joj odgovarati to, poveli smo je na Visočicu na vrh Džamija. Od početka je skakutala kao zečić od silne radosti što slobodno se šetka livadama, te jedan dio se ponašala poput psa trčeći oko nas i prateći nas u stopu. Čekala bi da svi u grupi prođu pa da ide za nama, baš kao profesionalni vodič željela je da smo joj svi na oku. Nakon Vlašića, Visočice, Prenja i drugih planina po Balkanu odlučili smo da je povedemo na Grossglockner. Put u Austriju provela je spavajući u autu, ali nije joj ništa mašilo u putu. Gdje god bi auto usporilo ili stalo ona bi već bila na prozoru i gledala šta se dešava. Stigli smo kasno navečer na parking u podnožju Grossglockner-a. Kiša koja je padala cijelu noć nas je natjerala da spavamo u hotelu, u blizini. Macika je spavala cijelu noć kao da je znala da je sutra čeka zahtjevan uspon. Hladno jutro sa zubatim suncem nas i nije baš radovalo ali smo ipak krenuli na uspon. Macika je provela sve vrijeme hodajući sa nama i njuškajući okolinu. Kada smo se popeli do drugog doma Studlhutte Macika nije bila dobro došla na tim vratima. Čistač nam nije dao da unesemu macu ni u njenom ruksaku. Brzinski doručkovasmo i malo predahnusmo i krenusmo dalje. Tada se Macika prvi put susrela sa mrmotima koji su je izluđivali svojim krikovima i uspješno se sakrivali u svoja skloništa dak ih je ona pokušavala hvatati. Polahko korak po korak pred nama se ukazao veličanstveni Grossglockner. Slikajući se i uživajući u suncu došli smo do ledenjaka. Dok smo stavljali opremu na sebe Macika nas je čudno posmatrala. Odmah je skontala da je snijeg hladan za njene šapice pa se smjestila na rame. Naveza je krenula, a maca na prvom mjestu u navezi na ramenu. Sporim ali sigurnim korakom prođosmo preko ledenjaka. Odmah nakon ledenjaka, kada smo došli do ferrate, maca je željela da hoda i skakuće po kamenju. Narednih sat vremena je provela njuškajući rupe između kamenja na ferrati i prateći planinare koji su se spuštali sa Grossglockner-a. Pred sami kraj ferrate čula je veći broj ljudi i nije htjela da hoda dalje. Skočivši na rame krenuli smo dalje. Sam izlazak iz ferrate i dolazak do doma Erzherzog Johann Hutte-a bio je zapanjujući. Macika je bila veća atrakcije nego sam Grossglockner i sve ostalo. Sve i jedan planinar koji se nalazio na domu i oko njega slikao je i pitao se otkud mačka na toj nadmorskoj visini. Svi su bili zbunjeni ali i radosni zbog Macike. Kada smo ušli u dom da rezervišemo smještaj svi su bili oduševljeni Macikom. Dobili smo svoje krevete, kao i maca svoje mjesto u sobi, ali pod jednim uslovom - da je fotografišu radnici doma. Poslije uspona i tople večere ubrzo smo utonuli u san. Ustajanje prije zore i šetnja oko doma sa Macikom je izazvalo ponovo burnu reakciju kod planinara, jer su je svi htjeli fotografisati i da se i oni fotografišu sa njom. Ali naša Macika to ne voli pa im je pobjegla, te smo i mi krenuli ubrzo i na uspon. Hladno vrijeme i jak vjetar su natjerali Maciku da se smjesti na toplo, u svom ruksaku. Na našu sreću bila je jako mirna tokom uspona, kao da je znala da je ovo jedan zahtjevan i ozbiljan uspon. Posmatrajući iz ruksaka ljude koje su se borili sa svojim strahovima i željom da se popnu na vrh polahko je i zaspala. Ponekad probudivši se, provirila bi glavicu da vidi dokle smo stigli, te osjetivši hladan vjetar vraćala se u svoj ruksak i razgledala iz njega. Gužva i galama, netolerantnost planinara njoj nije smetala, a nije ni nama. Polahko, korak po korak, prvenstveno misleći na našu bezbjednost, približavamo se vrhu. Kada smo došli na sami vrh Grossglockner-a puhao je tako jak vjetar da smo se morali osigurati za križ koji je stajao kao obilježje vrha, da nas ne otpuše. Macika je bila znatiželjna toliko da je sve iznjuškala i nakon nekog vremena ušla je sama u prvi ranac i nije željela da izlazi na vjetar. Brzo fotkanje sa macom, kratki odmor i još brže pakovanje bilo je sve od nas na vrhu. Macika koja je bila na 3798 m/nv ne viđa se svaki dan. Snijeg na toj visini u augustu je normalna pojava tako da nije ni nas zaobišao, kako u usponu tako i kada smo se spuštali. Macika je pratila kako se spuštamo sigurno i lagano ka domu Erzherzog Johann Hutte. Abzajl nam je omogućio da se brže spuštamo i izbjegnemo malo i gužvu. Kada smo se spustili gdje nema vjetra Macika je odmah iskočila iz ruksaka i počela sa njuškanjem Grossglockner-a. Polahko prateći Macikine korake spustili smo se do doma. Svi su gledali u Maciku - mačka bila na vrhu Grossglockner-a, svi su se čudili. Umorni ali sretni zbog ispenjanog odlučismo da noćimo jos jednu noć i sutra krenemo dalje. Sljedeće jutro krenusmo niz ferratu a i Macika za nama sve do ledenjaka. Macika kada je ugledala ledenjak odmah je htjela na rame da ne hoda po snijegu i ledu. Poslije ledenjaka nije htjela da čuje da se nosi ili bilo sta slično već samo da hoda sa nama stazom. Njuškajući sve živo pa tako i krave koje su se našle na pašnjacima u podnožju Grossglockner-a, vidljivo je bila zadovoljna Grossglockner-om, kako ona tako i mi sa njom. Mnogobrojni turisti koji su šetali stazama su je fotografisali i prstom pokazivali na nju a ona kao iskusni planinar samo se pravila važna i išla svojim putem. Kada smo došli na parking odakle smo i započei našu avanturu, svi su bili zadivljeni Macikinim uspjehom. Kažu da je to prva mačka koja je bila na vrhu Grossglockner-a. Tada smo shvatili da je maca zvana Macika osvojila srce Grossglockner-a i da je spremna na mnogo više kao i mi .
#triofantastiko
#macikinepustolovine
